Mosorska gušterica srednje je velik gušter, spljoštenog tijela, tankog i dugog repa. Leđna joj je strana tamnosiva, smeđesiva do smeđa ili maslinasta s nepravilnim tamnim mrljama. Poznate su i potpuno jednoliko obojene jedinke. Trbušna je strana bijela, siva, žuta do žutonarančasta, bez mrlja. Na vanjskome redu trbušnih ljusaka kod odraslih jedinka katkad se nalaze plave točke. U Hrvatskoj je najsličnija
oštroglavoj gušterici, koja također nastanjuje stijene i pukotine, ali u nižim predjelima, te se te dvije vrste razlikuju u odabiru mikrostaništa. Izgledom su slične, ali
oštroglava gušterica ima izduženiju čeljust i šareni rep, po kojemu se jasno razlikuje od mosorske gušterice. Izrazito je petrofilna vrsta, vezana uz krške planine mediteranskog zaleđa od od 500 do 1900 m nadmorske visine. Najčešća je na kamenjarima sa stjenovitim i vlažnim mikrostaništima te pukotinama u stijenama u koje se spretno zavlači zahvaljujući spljoštenomu tijelu i glavi. Na području Hrvatske prisutna je na Mosoru i Biokovu. Stari nalazi s Kozjaka, Opora i Sinja nisu potvrđeni u zadnjih pedesetak godina.
Zakonska zaštita
DS, Aneks 2
DS, Aneks 4
Bern, Aneks 2