Veliki vinski ljiljak lako je prepoznatljiva vrsta zbog svojih upadljivih boja. Osnovna boja prednjih krila je smeđa te na njima nalazimo tri pojasa roze boje, jedan uz sam rub krila te dva u središnjem djelu krila. Stražnja krila su roze boje te je područje uz tijelo crne boje. Iako sliči na drugu vrstu iz istog roda,
malog vinskog ljiljka, u pravilu ga se ne bi trebalo zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom. Osnovna razlika je da mali vinski ljiljak ima smeđe područje na središnjem dijelu krila, dok veliki vinski ljiljak ima dva pojasa roze boje te je općenito kod velikog vinskog ljiljka dominantnija smeđa boja na prednjim krilima, a kod
malog vinskog ljiljka roza. Osim toga, glavna razlika je veličina pri čemu je veliki vinski ljiljak značajno veći od
malog vinskog ljiljka. Gusjenice ove vrste zelene su boje u ranijim stadijima, a smeđe su pred kukuljenje te na prsištu imaju dva “okašca”. Prema obliku mrlje unutar dva okašca možemo razlikovati dvije slične vrste. Veliki vinski ljiljak unutar okašca ima mrlju u obliku polumjeseca, a mali vinski ljiljak ima okruglu mrlju. Kada su ugrožene, prednji dio tijela gusjenice bubri te liči na zmiju što se smatra primjerom obrambene mimikrije. Gusjenice se hrane raznim biljkama iz porodice lozovki, vrbolikovki i broćovki poput vrbovice, bahornice, a u vrtovima ponekad se može hraniti i fuksijom. Nastanjuje razna staništa poput šumskih rubova, močvarnih područja, vrtova, parkova i ostalih pogodnih staništa te u pravilu izbjegava jako sušna i topla staništa. Leti u jednoj do dvije generacije od početka svibnja pa do kraja ljeta, a posljedično i gusjenice nalazimo krajem ljeta. Prezimljuju u stadiju kukuljice. U Hrvatskoj je široko rasprostranjena vrsta iako je češći u kontinentalnom dijelu zemlje.