Jedan je od najkarakterističnijih leptira naših krških travnjaka, kako zbog svoje veličine i upadljivosti, tako i zbog tamnog obojenja. Mužjaci su crnkasti, a ženke smećkaste, iako oba spola u daljini djeluju kao krupni crni leptiri. Treba imati na umu kako starenjem (trošenjem krila) predstavnici oba spola postaju svjetliji. Sličan je
modrookom okašu (Minois dryas) koji ima nešto drugačije ocele na vanjskoj strani prednjih krila, između kojih nedostaju dvije bijele točke. Postoje i druge, manje upadljive morfološke razlike, no ona najbitnija je ekološke prirode.
Modrooki okaš u Hrvatskoj samo iznimno dolazi u područjima koja su pod utjecajem mediteranske klime, dok je smeđoooki okaš prije svega vezan za krške travnjake pod njenim utjecajem. Može ga se naći od morske obale do viših dijelova primorskih planina. Leti u jednoj generaciji godišnje, a u većini mu je područja vrhunac leta tijekom lipnja i srpnja. Jaja polaže na različite vrste iz porodice trava (
Poaceae).