Zidne gušterice obično su smeđe ili sive s primjesom zelene boje, s jasno izraženim crnim i bijelim prugama duž repa. Uzorak na leđnoj strani tijela može biti u obliku mreže crnih točaka, ali može i u potpunosti izostati. Na leđima se često nalazi i tamna središnja pruga i dvije usporedne na trupu. Trup je taman sa svijetlim prugama. Trbušna strana može biti bijela, žućkasta ili smećkasta, a u mužjaka je moguća pojava plavih vanjskih trbušnih ljusaka. U Hrvatskoj je najsličnija
velebitskoj gušterici, ali može se zamijeniti i sa
živorodnom guštericom i
mosorskom guštericom. Glavna razlika između zidne i
velebitske gušterice je u pločicama na glavi. Ako se rostralna i frontonazalna pločica dodiruju, riječ je o
velebitskoj gušterici, a ako se ne dodiruju, riječ je o zidnoj gušterici.
Živorodna gušterica bojom je slična zidnoj, ali tijelo zidne gušterice spljoštenije je i nema specifične bijelo-crne točkice po tijelu i tamnu prugu po sredini leđa. Za razliku od
mosorske gušterice zidna gušterica ima višu i kraću glavu i rijetko kad žutu trbušnu stranu. Nastanjuje nizinska i brdovita područja do 2500 metara nadmorske visine. Najviše joj odgovaraju suha i sunčana staništa kao što su suhozidi, suhe livade i ruševine no moguće ju je pronaći i u listopadnim šumama i urbanim područjima. U Hrvatskoj nedostaje samo na krajnjem jugu Dalmacije. Od otoka prisutna je samo na Cresu.